Ozljede ahilove tetive - koje su najčešće, koji su uzroci i kako ih liječiti?

5. srpnja 2018.
Ivona, prvostupnik fizioterapije, prodajni savjetnik

Ozljede ahilove tetive

Ahilovu tetivu čine mišići gastrocnemius i soleus koji se u donjem dijelu potkoljenice spajaju u zajedničku tetivu – Ahilovu tetivu koja se dalje hvata na petnu kost (calcaneus). Osnovna funkcija ova dva mišića je podizanje na prste. Sudjeluju i u hodu, skokovima i trčanju, ali u svemu tome imaju manju ulogu. Najviše služe kao kontrola pokreta u stopalu.

Najčešće ozljede Ahilove tetive dijele se u dvije osnovne skupine:

Dvije su osnovne skupine ozljede ahilove tetive i struktura koje je neposredno okružuju. Prva je upala same tetive ili njenog hvatišta za petnu kost. One spadaju u sindrome prenaprezanja, što će reći da nastaju zbrajanjem mikrotrauma i njihovim pretakanjem u bolni upalni proces. Drugi tip je puknuće same tetive ili prelaska mišića u tetivu. Iako i do njihova nastupa običajeno dolazi prethodnim manjim ozljeđivanjem, karakteristično je da nastaju bez prethodne najave, obično kod trauma ili iznenadnih i intenzivnih fizičkih aktivnosti koje opterećuju upravo taj dio lokomotornog aparata.

Uzroci nastanka ozljeda Ahilove tetive:

1. Prenaprezanje

  • Prenaprezanje ili naglo povećanje fizičke aktivnosti bez obzira da li se radi o rekreaciji ili profesionalnom sportu.

2. Skraćeni ili nedovoljno istegnuti mišići

  • Uvrstite istezanje Ahilove tetive u svakodnevno istezanje ili barem nakon trčanja i treninga koji je sadržavao skokove.

3. Problemi sa stopalom

  • Problemi sa stopalom kao što su spušteno ili izvrnuto stopalo.

4. Obuća

  • Posebno visoke potpetice čije nošenje povećava mogućnost upale kao i svakakvi zračni jastuci na sportskoj obući.

5. Podloga

  • Podloga na kojoj se trenira, naročito tvrda i skliska.

Upala Ahilove tetive

Dva su mjesta na kojima se upala najčešće razvija. Jedno je samo hvatište tetive za petnu kost, dok je drugo na njenoj sredini. Bez obzira na sam upaljen dio, najčešće se simptomi (bol) razvijaju polako. U početku se pojavljuju u tijeku fizičke aktivnosti ili neposredno poslije nje. Kasnije, intenzitet boli se povećava, te je prisutna već na početku aktivnosti, a ne prolazi sa odmorom. Jutarnja bolnost kod ustajanja iz kreveta vrlo je karakteristična, te može ili ne mora proći sa razgibavanjem ili hodanjem. Razvija se vidljivo i opipljivo zadebljanje na samoj tetivi, koje je bolno na dodir, a dodatno ga iritirati može obuća. Iako ovo stanje često susrećemo u sportaša, naročito onih kojima su trčanje i skokovi primarne kretnje, nije neobično vidjeti tendinitis (ili tendinopatiju, kako je danas sve češće zovemo u struci) i u ljudi koji su nesportaši.

Liječenje

Liječenje se obično započinje ledenim oblozima uz izbjegavanje pokreta koji izazivaju bolove (nije nužno potpuno mirovanje). Nešto kasnije nastupaju fizioterapijske metode: od elektroterapije, ultrazvuka, lasera, do pulsne magnetoterapije, a sve kako bi se upala smanjila na najmanju moguću mjeru, te istovremeno poboljšala prokrvljenost ozlijeđenog dijela tetive. Od iznimne je važnosti u ovoj fazi liječenja upravo kinezioterapija, dakle vježbanje i to sa dva osnovna cilja. Prvi je poboljšanje fleksibilnosti (istezljivosti) tetive, dok je drugi jačanje mišića potkoljenice, te njihove izdržljivosti. Vježbe balansa u tom su cilju od velike pomoći. Ukupno liječenje može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, a sve u zavisnosti od tipa i trajanja same upale. Kod sportaša, kritična je faza trenutak povratka u sportsku aktivnost, koji mora biti odmjeren i postupan,  kako bi se izbjeglo ponavljanje ozljede.

Kod kroničnih stanja na ahilovoj tetivi, liječenje zna biti teško. S obzirom da nije riječ o upali, već više o propadanju tkiva same tetive, fizioterapija ponekad nije dovoljna. Često je u kroničnom stanju potrebno upotrijebiti više terapijskih metoda, a kako bi se na kraju došlo do stanja potpuno bezbolne funkcije cijele tetive. Ortopedski ulošci, te silikonski jastučići za petu mogu biti od pomoći na način da smanjuju stres pri hodanju i trčanju. Taping (djelomično ograničavanje kretnji tetive apliciranjem neelastičnih flastera) često je pomoćno sredstvo u sportu, no ono je privremeno rješenje i ne može zamjeniti adekvatnu terapiju.

Ruptura Ahilove tetive

Događa se bez prijašnje boli ili nekog drugog znaka. Vrlo je neobičan podatak da upaljena tetiva u vrlo malom postotku prelazi u rupturu Ahilove tetive. Zašto točno dolazi do puknuća sa sigurnošću se ne zna, pretpostavlja se da je puknuće posljedica mnogo mikrotrauma i sitnijih puknuća, nekih degenerativnih promjena , zbog zategnutosti lista ili slabije prokrvljenosti u mišićima potkoljenice. 

Znakovi rupture

1. Jaka i nagla bol – osjećaj kao da vas je netko udario tvrdim predmetom u potkoljenicu
2. Zvuk pucanja tetive
3. Nemogućnost normalnog hoda
4. Pozitivan Thomsonov znak

Liječenje

Kod rupture Ahilove tetive indicirano je operativno liječenje spajanjem puknute tetive. Naime, nema načina da tijelo samo popravi štetu kod puknuća. Što je više vremena proteklo od puknuća do operacije, tim je operativni zahvat teži, jer se mišići skraćuju, a time postaje teže spojiti dva udaljena kraja. Sve to otežavati će kasniju rehabilitaciju, a time i vrijeme potrebno za puni povratak u dnevne i fizičke aktivnosti. Postoperativno tetiva se postavlja u mirovanje bilo sadrenom longetom, bilo različitim vrstama ortoza, već prema savjetu liječnika operatera.

Ponudu ortopedskih uložaka po otisku stopala možete pogledati ovdje.

Silikonske jastučiće za noge ovdje.

Kinesio tape možete vidjeti na našoj web stranici ovdje.

Ortozu elastičnu za Ahilovu tetivu možete vidjeti ovdje.

Pitajte naš stručni tim za savjet ili preporuku:

  • E-mail: info@omc.hr
  • Grižanska 6, ZAGREB.
  • Telefon: 01/2911 366.