Kalcificirajući tendinitis ramena ili kalcificirajuća tendinopatija ramena čest je poremećaj nepoznate etiologije koji se očituje nakupljanjem depozita kalcija u tetivama rotatorne manšete uz spontanu resorpciju kalcifikata i posljedično cijeljenje tetiva. Više o uzrocima i liječenju pročitajte u nastavku.
Tko obolijeva?
Kalcificirajuća tendinopatija ramena se češće javlja kod žena i kod dijabetičara. Različite studije govore kako u općoj populaciji možemo pronaći kalcifikate kod svake pete osobe, starije od 20 godina. Isto tako, nešto češće pojavljuju se u desnom ramenu. Obostrani kalcifikati prisutni su kod nešto manje od 20% slučajeva, a najčešće se pronalaze kod službenika i kućanica.
Vrlo rijetko dolazi do potpune rupture rotatorne manšete dok je parcijalna ruptura posljedica izbijanja kalcifikata na burzalnu stranu. Ne postoji povezanost između nastajanja kalcifikata i traume.
Rame je zglob sa najčešćom pojavnošću kalcificirajućih tendinopatija. Kalcifikat u ramenu tek je opis RTG ili ultrazvučne dijagnostike i ne mora automatski predstavljati uzrok problema u ramenu.
Kako i zašto nastaju kalcifikati?
Kalcifikati u tetivama mogu nastati na dva načina, te ih tako i dijelimo- na degenerativne i reaktivne.
Degenerativni kalcifikati u osnovi su dio prirodnog procesa cijeljenja tetiva u tijelu. Kako starimo, tako pojedine niti tetiva i ligamenata pucaju. Kako niti pucaju, tijelo ulaže kalcij na mjesta puknuća, smanjujući na taj način štetu. Takvi kalcifikati rijetko uzrokuju bolove ili druge nelagode, te ih nalazimo kao usputni nalaz u RTG snimkama ili ultrazvučnoj pretrazi na gotovo svim tetivama u tijelu.
Reaktivni kalcifikati potpuno su druga priča, te je i njihov sastav drugačiji od degenerativnih, a najčešće se događaju upravo unutar rotatorne manšete na ramenu. Do danas nije razjašnjen uzrok njihova nastanka, iako se struka slaže da nisu uzrokovani traumom, te su vrlo rijetko posljedica sustavnih oboljenja.
Bol u ramenu
Za vrijeme odlaganja kalcija bolesnik je uglavnom bez većih tegoba. Za vrijeme formativne faze bolesnik se žali više na nelagodu nego na bol.
U akutnoj, resorptivnoj fazi bol je toliko jaka da bolesnik drži ruku uz tijelo i ne dopušta nikakav pokret.
Iako bi bilo najbolje kada bismo nekom terapijskom metodom mogli naprosto ukloniti kalcifikat, to je u praksi teško, a često i nepotrebno. Gotovo svi kalcifikati tijekom dugog vremena spontano nestanu. Tako i terapija ide u smjeru smanjivanja simptoma, te održavanja ili poboljšanja pokretljivosti zgloba, u ovom slučaju ramena.
Liječenje kalcificirajuće tendinopatije
Samo se liječenje kalcificirajuće tendinopatije dijeli na farmakološko i nefarmakološko. Najčešće se u akutnoj fazi daju NSAR u protuupalnoj dozi,a potom se započinje sa fizikalnom terapijom, koja se u posljednje vrijeme zasniva na tehnologiji lasera i ultrazvuka, kojima se pridodaje elektroterapija i magnetoterapija, a sve uz adekvatne vježbe (najprije aktivno potpomognute, pasivne,vježbe sa pomagalima i na kraju aktivne vježbe)
Nabrojane metode fizikalne terapije koriste se prvenstveno u svrhu analgezije.
Ukoliko fizikalna terapija ne dovede do željenih rezultata, pristupa se kirurškim metodama liječenja kalcificirajućih tendinopatija ramena, a to su: lavaža ramenog zgloba te operativno liječenje.
Pomagala za ramena možete pogledati ovdje.
Pomagala za rehabilitaciju možete pogledati ovdje.
Kreme za ublažiti bol pogledajte ovdje.